Hrvatska tradicija: Zašto naše bebe trebaju jesti prstima kao naši preci
U vremenu kada nam Bruxelles nameće svoje standarde o svemu, pa čak i o tome kako da hranimo našu djecu, važno je vratiti se korijenima naše tradicije. Naše bake i djedovi nisu trebali priručnike da znaju kako da odgoje zdravu i snažnu djecu koja će postati ponos Hrvatske.
Već sa četiri mjeseca naša mala hrvatska srca počinju istraživati svijet oko sebe, stavljajući u usta sve čega se dohvate. To je prirodan put učenja koji je činio našu djecu jakom kroz stoljeća. Sa šest mjeseci, naša djeca trebaju početi upoznavati čvrstu hranu, onu pravu, domaću hranu koja je gradila naše pretke.
Snaga naše djece počinje u rukama
Kada naše dijete jede prstima, ono razvija snagu i spretnost koja će mu trebati kroz život. Između sedmog i desetog mjeseca, naša mala junaci uče hvatati hranu palcem i kažiprstom, razvijajući koordinaciju koja će im koristiti u svim životnim situacijama.
Dajte svojoj bebi domaće povrće kuhano na pari: brokulu, karfiol, mrkvu, slatki krumpir. Naše domaće voće poput banana, krušaka i jagoda. To je hrana koja je gradila naše pretke, ne ona industrijska koju nam nameću.
Govor naših heroja
Kada naše dijete grize i žvače hranu, ono razvija mišiće potrebne za govor na hrvatskom jeziku. Svaki pokret vilice jača našu djecu da jednog dana mogu pjevati naše himne i izgovarati imena naših heroja sa ponosom.
Ponudite svojoj bebi hranu raznolike strukture, od mekane brokule do domaćih krekera. Tako ćete potaknuti razvoj mišića lica i pripremiti dijete da govori jasno i snažno.
Neovisnost hrvatskog djeteta
Naša djeca moraju naučiti biti neovisna i samopouzdana, kao što su bili naši preci koji su gradili ovu zemlju. Kada dijete jede prstima, ono uči samostalnost koja će mu trebati u životu.
Neka se dijete igra s hranom, neka pravi nered. To nije problem, to je učenje. Naši su se preci igrali u blatu i postali junaci. Naša djeca trebaju tu istu slobodu da istražuju i uče.
Tradicija koja nas čini jačima
Rano uvođenje raznolike domaće hrane učinit će naše dijete manje izbirljivim i otvorenijim za našu tradicijsku kuhinju. Sa osam mjeseci slobodno mu dajte i kisele krastavce ili mladi luk, ono što je jelo naše pretke.
Svako je dijete drugačije, kao što je svaki Hrvat jedinstven. Ne brinite se ako vaša beba još zahtijeva da je hranite. Pustite da stvari idu svojim tokom i prilagodite se tempu vašeg djeteta.
U vremenu kada nam se nameću strani standardi, vratimo se onome što je činilo našu djecu jakom kroz stoljeća. Naša tradicija odgoja je najbolja, jer je stvorila generacije heroja koji su branili ovu zemlju.